Breadcrumbs

Naslovna Razvojne osobine djece od 1. do 3. godine


Razvojne osobine djece od 1. do 3. godine PDF Print E-mail
Friday, 21 January 2011 21:59


RAZVOJNE OSOBINE DJECE OD 1. DO 3. GODINE ŽIVOTA

Do 3. godine života odvija se najintenzivnije učenje i razvoj djeteta i stoga je od iznimne važnosti djeci te dobi osigurati izazovnu, poticajnu i na istraživanje usmjerenu okolinu u kojoj će mališani spoznavati svijet kroz igru.  Djeca jasličke dobi za učenje i razvoj koriste sva svoja osjetila, stoga treba osigurati doživljaje i susrete s neobičnim materijalima, zvukovima, različitim osjetima, smijehom i nježnošću.
Iznijet ćemo opća obilježja razvoja o našim i vašim mališanima koji su u 2. i 3. godini života. Ta obilježja trebaju i roditelji i odgojitelji shvatiti okvirno jer je raspon normalnih varijacija dječjeg razvoja dosta širok. Jako je bitno individualno pristupati djetetu, uzimajući u obzir njegove interese, temperament i sposobnosti. Djetetu ne treba nametati nešto za što svojom zrelošću nije spremno jer će njegovo samopouzdanje i slika o sebi biti narušeni.

RAZVOJ MOTORIKE
Maloj djeci je od jako velike važnosti otkrivanje mogućnosti i ograničenja vlastitog tijela. Veliki korak u istraživanju prostora je početak hodanja. Daljnjim razvojem motorike dijete sve više okupiraju ostali prirodni oblici kretanja (trčanje, bacanje, skakanje, penjanje (osobito zanimljiva aktivnost!), provlačenje…).
Ruke su glavno sredstvo istraživanja: otvaraju, zatvaraju, pune i prazne, trgaju papir, guraju predmete u otvore, šaraju, spajaju stvari, odvijaju ručke ladice, valjaju tijesto, uče se obuvati, oblačiti, otkopčavati dugmad i sl.


Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Hoda pridržavajući se samo jednom rukom (12mj); stojeći se spušta kako bi uzelo igračku (12mj); penje se uz stepenice uz pomoć (12mj); stavlja lončić u lončić, puni i prazni posude (12mj); drži dvije kocke i uzima treću(12mj); olovku steže cijelom šakom: oponaša šaranje olovkom po papiru (12mj); hoda samostalno (15mj. , u prosjeku); četveronoške puže stepenicama (15mj); ako mu se lopta dade u ruke, može ju baciti stojeći samostalno (15mj); manju loptu često baca na način da mu ispadne iz ruke; pridržava čašu dok pije (15mj); pokušava samostalno jesti (18mj); stavlja jednu kocku na drugu(15mj); gradi do 3 kocke (18mj); pokazuje prstom što želi (15mj); nogom gura loptu ako mu sepokaže način izvođenja te radnje (18mj); okreće listove slikovnice oponašajući odrasle ili drugu djecu (18mj); spontano šara (18mj); u početku olovkom pravi točkice, pa kraće crtice, a potom šara neprekinutom crtom; prelazi iz stojećeg stava u sjedeći; nosi, gura i vuče predmete.


Dijete od 18 do 24 mjeseca:
Hoda sigurnije, spušta ruke dok hoda; pri hodu može obratiti pozornost na druge stvari; može čučnuti bez pridržavanja; dijete ove dobi izrazito je pokretljivo – sve dira, penje se; privlače ga prepreke do visine struka, rado ih svladava; može se samostalno služiti žlicom; samostalno šara; prevrće bočicu da bi izvadilo kuglicu; okreće slike predmeta u pravi položaj; okreće stranice knjige (2-3 odjednom); gradi toranj od 5 kockica (21 mj), od 6 kockica (24mj); hoda prilično skladno s naizmjeničnim pokretima ruku i nogu; voli hodati po suženoj površini; kad nauči gledati preko ramena, moći će vući igračke za uzicu; pri kraju druge godine može se sagnuti bez pridržavanja; penje se, silazi stepenicama pridružujući jednu nogu drugoj (21mj), bez pridruživanja (24mj); nogom gura loptu, na zahtjev udara loptu nogom (24mj); povlači okomitu crtu (većina sa 24mj); surađuje pri odijevanju i svlačenju; oko 18. Mjeseca javlja se prvo trčkaranje sa zaustavljanjem pred preprekom; krajem druge godine trči s naizmjeničnim pokretima ruku i nogu; trčanje mu je omiljena aktivnost.


Dijete od 2 do 3 godine
Usavršava se kontrola stajanja, hodanja i radnji koje se izvode rukama; sposobno je mijenjati smjer u hodu i trčanju; dobro koordinira pokrete ruku i nogu; rado igra razne igre ravnoteže; pokušava stajati na jednoj nozi (oko 30mj); hoda na vršcima prstiju, stupa; vješto hoda unatrag, postrance, po suženoj površini; pokušava stajati na jednoj nozi (oko 30.mj.) može skočiti s obje noge u mjestu; trči skladnije i spretnije, zaobilazi prepreke; sigurnije se zaustavlja (sa tri godine može se naglo zaustaviti i promijeniti pravac kretanja); gradi mostić od 3 kocke(30mj); samostalno obuva papuče, ne razlikujući desnu i lijevu (do 30mj); penje se stepenicama izmjenjujući noge; silazi pridružujući ih i držeći se za ogradu; usavršava se hvatanje prstima i palcem; savija papir u dva dijela; baca predmete u određenom smjeru; nosi vodu u čaši i ne prolijeva; sa žlice mu se rjeđe prolijeva tekuća hrana, može koristiti viljušku; povlači kontrolirane pokrete olovkom (okomito, vodoravni, točkasto, sitnije šare); precrtava krug (3g); stavlja 8 kocaka jednu na drugu(3g); odijeva jednostavnije odjevne predmete; spušta se niz kosinu; na glazbu reagira njihanjem i savijanjem koljena; kod većine djece vidljiva je dominantna upotreba desne ili lijeve ruke. 


SPOZNAJNI RAZVOJ
Do druge godine djeca su orijentirana na učenje o fizičkom svijetu koji ga okružuje, a uče svojim osjetilima-dodirom, kušanjem, mirisanjem i slušanjem. Istražuju i eksperimentiraju, pomiču predmete i slažu ih različito ih kombinirajući te istražuju njihov sastav i oblik (stavit ce predmet u usta, okretati, tresti, lupati njime, baciti ga…). Već stariji jasličari razvrstavaju predmete u grupe, slažu ih prema veličini, težini… Važan dio u razvoju spoznajnog razvoja je učenje uzročnosti: „Ako nešto napravim, dogodit će se to i to“, npr. uživaju u neprekidnom “ klikanju“ prekidačima, puštanju vode u wc-u, odmotavanju toalet-papira…i tada uživaju u svom postignuću.


Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Dominira praktično mišljenje vezano za radnju, dijete intenzivno istražuje okolinu; načini detaljnijeg upoznavanja predmeta: trganje, prevrtanje, rastavljanje, sastavljanje, premještanje, okretanje, bacanje, hvatanje, udaranje i sl.; dijete posebno privlače nova svojstva predmeta, koja istražuje metodom pokušaja i pogrešaka; ustrajava u traženju željene igračke; sposobno je za svrhovite radnje, npr. koristi štap da bi dohvatilo igračku


Dijete od 18 do 24 mjeseca:
Premda je praktično mišljenje još uvijek dominantan oblik mišljenja, počinje se javljati prijelaz vanjskih aktivnosti na mentalni plan, „mišljenje u glavi“, pa dijete može riješiti jednostavne praktične probleme bez isprobavanja; dijete ima mentalnu sliku ne više samo za predmete oko sebe, nego i za aktivnost koju je mnogo puta ranije ponavljalo; shvaća da svaki predmet ili radnja ima svoje ime; okreće se prema bliskoj osobi čije je ime izgovoreno; svojstva predmeta shvaća prvenstveno kroz suprotnosti kao što su veliko-malo, toplo-hladno; počinje razlikovati konkretan predmet od njegova simbola; prepoznaje slike poznatih objekata u knjizi i pokazuje ih; spominje predmete i izvan situacije u kojoj ih je vidjelo.


Dijete od 2 do 3 godine:
Dijete napreduje u praktičnom mišljenju-rješava male praktične probleme, što se najočitije u uporabi oruđa; povećava se istraživačko ponašanje djeteta (rastavlja predmete, sve želi opipati, sastaviti- ispituje koliko kocaka ili posudica može staviti jednu u drugu, koliko igračaka stane u kutiju i sl.); zna o predmetu onoliko koliko ga je upotrebljavalo; može govoriti o onome što se ranije dogodilo; prepoznaje predmet ili životinju na temelju jednog pokazanog dijela; sastavlja cjelinu slike od 2 do 3 dijela; razumije pojam jednoga, razlikuje jedan od mnogo, na zahtjev ispravno pruža jedan predmet (2 g), pruža dva predmeta (3g); razlikuje boje, ali ih ne imenuje točno (pronalazi istu boju koja mu se pokaže); razvija se pamćenje – sa 2 godine može ponoviti dva broja, rečenicu od 3-4 riječi; razvija se sposobnost grupiranja predmeta na temelju opažanja jedne osobine (boje, oblika, veličine); počinje shvaćati prostorne i vremenske odnose, zna da se različite stvari rade u različitim dijelovima dana; razvija živopisnu maštu.

RAZVOJ GOVORA
Od početka 1. do kraja 2. godine djetetov govorni razvoj zapanjujuće napreduje. Učenje jezika je spontani proces, a uči se kroz rana iskustva. Djeca brzo shvate da je govor sredstvo za postizanje cilja: dvogodišnjaci već rado pokazuju na stvari i imenuju ih. Velike su individualne razlike u razvoju govora: jedno dijete već sa 10 mjeseci koristi prve riječi, a drugo ih izgovara tek s 1,5 godina – oboje su u okviru normalnog govornog razvoja. Rani govor nije nužno pokazatelj intelektualne superiornosti, mnogo važniji pokazatelj je da dijete razumije govor.


Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Razumije mnogo više riječi nego što ih izgovara; govori 3 dvosložne riječi sa značenjem (!2mj); govori najmanje 5 riječi sa 18 mjeseci; daje imena predmetima (većina sa 18 mj., svi sa 21 mj.); pozorno sluša kratke stihove ako su praćeni pokretima ili slikama; sluša pjevanje; prati vlastite radnje uzvicima; oponaša ritam govorenja i intonaciju; razvijaju se geste koje služe za komunikaciju (pokazuje prstom, odmahuje glavom i sl.); s pozornošću razgledava slikovnice, pokazujući predmete prstom; oponaša zvukove iz okoline (glasanje životinja, zvuk automobila i sl.); ispunjava verbalne naloge: „daj“, „donesi“ i sl.; sebe naziva imenom.


Dijete od 18 do 24 mjeseca:
Smisleno koristi jednostavne riječi; odaziva se na vlastito ime, koristi svoje ime i imena drugih; pokazuje dijelove tijela kad ih netko imenuje; javlja se prva rečenica od najmanje dvije riječi (sastoji se od imenice i glagola, praćena pokretom ili grimasom); izgovor riječi i rečenica nije cjelovit pa može biti nerazumljiv stranim osobama; nema slaganja u rodu, broju i padežu – „telegrafski govor“; riječima traži jesti i piti (svi do 30.mj.); općenito-koristi riječi da bi izrazilo svoje želje; oponaša glasove životinja, zvukove  prometnih sredstava; imenuje dijelove tijela (21 mj.); koristi pridjeve (veliki, mali, vruće, mekano i sl.) i neke priloge; oponaša ritam govora odraslih; sluša ritam recitacije, motorički izraža ritam (brojalice, ritmizirani govor); pokušava pjevati; reagira ispravno na upute koje se sastoje od dva koraka; počinje formulirati pitanja.


Dijete u dobi od 24 mjeseca:
Ispravno izgovara sve vokale i neke suglasnike; počinje razumijevati govor i izvan neposrednih situacija; imenuje i pita za predmete koje ne vidi; sluša i razumije jednostavne priče o onome što mu je poznato, što mu se dogodilo; postavlja pitanja: „Što je to?“, „Gdje je?“.


Dijete u dobi od 2 do 3 godine:
Treća godina je jedno od najznačajnijih razdoblja za razvoj govora. Javlja se početna sposobnost razumijevanja govornih izraza bez oslanjanja na konkretnu situaciju; naglo se povećava rječnik djeteta, ali su velike individualne razlike; rječnik se razvija i kvalitativno: verbalno izražava osjećaje, želje, probleme; mehanički broji (bez pokazivanja); napamet ponavlja kratke stihove, brojalice; prepoznaje pjesmu koju voli i pjevuši ju; voli ponavljanje istih priča; postavlja pitanja „Što je to?“, „Tko je to?“, „Gdje je?“, „Čije je?“, „Zašto?“; pokazuje i imenuje dijelove tijela; imenuje vlastiti crtež; razgovara samo sa sobom ili s lutkama; voli razgovarati telefonom; uživa u imenovanju tuđih stvari govoreći kome pripadaju; dijete je sposobno ispričati neku priču ili doživljaj bez oslonca u neposrednoj aktivnosti ( o onome što je odsutno ili se zbilo u prošlosti); govor se pojavljuje kao oslonac za mišljenje ili pamćenje; upotrebljava izraze od 3 do 4 riječi s pravilnim slaganjem u rodu, broju i padežu (potkraj ovoga razdoblja).

SOCIOEMOCIONALNI RAZVOJ; RAZVOJ POJMA O SEBI
Od najranije dobi djeca izražavaju svoje emocije: radost, ljutnju, strah, tjeskobu. Reakcije malog djeteta su često dramatične i kratkotrajne. Tako će u jednom trenutku nešto odbijati vrišteći, a u drugom će tražiti vašu nježnost. Uloga odraslog je pomoći djetetu razumjeti vlastite emocije i nositi se s njima. Postoje dvije faze emocionalnog razvoja djeteta: razvoj povjerenja i razvoj autonomije. Dijete jasličke dobi često se koleba između te dvije krajnosti - u jednom trenutku želi nešto samo, a u drugom želi vašu potporu.
U jasličkoj dobi dijete počinje shvaćati i razumijevati pravila. Ako ih odrasla osoba odredi na jasan i dosljedan način, postavljajući realna očekivanja, mala djeca će postupno naučiti prihvaćati granice primjerenog i neprimjerenog socijalnog ponašanja.
Dječji pojam o sebi rezultat je načina na koji drugi reagiraju na njega u svim situacijama (uključujući i dnevne rutine); koliko se dijete u tim interakcijama osjeća vrijednim i uvažavanim. Kako bi ste razvili djetetov osjećaj autonomije, pružite mu puno mogućnosti izbora. Ne govorite mu svakog trenutka što da čini – neka samo odabere slikovnicu ili aktivnost – to mu pruža osjećaj kontrole. Pružite djetetu i dovoljno mogućnosti da obavlja nešto bez vaše pomoći te ga pohvalite i pokažite divljenje kada nešto napravi.


Dijete od 12 do 18 mjeseci:
Emocionalna vezanost za jednu ili više osoba jaka je i značajna za dijete; traži pažnju; prisutan je strah od odvajanja, stranih osoba i nepoznatog okruženja; pokazuje uznemirenost pri odvajanju od osobe koja se primarno brine za njega; zadovoljstvo, radost, veselje izražava smijehom i skakanjem; aktivno pokazuje privrženost bliskoj osobi; uživa u zajedničkom istraživanju predmeta kao temelju za uspostavljanje odnosa s drugima; pokazuje ljutnju usmjerenu na ljude ili predmete; ljubomoru jasno izražava oko 18. Mjeseca;
Više se raduje osobama nego stvarima; dijete je socijalno otvorenije nego u dojenačkoj dobi, pozitivnije reagira na inicijative odraslih i počinje surađivati u zajedničkim aktivnostima, npr. traži od drugih da nešto učine radi njegova zadovoljstva (pokrenuti igračku na navijanje, čitati i sl.), upravlja radnjama drugih (npr. „sjedni tamo“); pokazuje zamjetan interes za vršnjake (dodiruje ih, želi im se približiti); pokazuje ponos i zadovoljstvo pri novom postignuću; dobro razumije smisao radnji odraslog, njegove geste, djelomično i govor(pokazuje izraziti interes za govor odraslih); negativizam (prkosno ponašanje) javlja se kao izraz ispitivanja granica samostalnosti.


Dijete od 18. do 24. mjeseca:
Dijete oponaša način na koji odrasli izražavaju emocije; strah od odvajanja lagano opada i ne ispoljava se tako burno kao ranije; jača strah od mraka, čudovišta; osjeća i pokazuje ljubomoru; javlja se osjećaj za smiješno (zabavljaju ga grimase i neobični pokreti); u interakciju s odraslima sve više unosi govorno sporazumijevanje; povećava se interes za drugu djecu i vršnjake (druge katkad vidi kao prepreku za zadovoljenje svojih potreba, počinje shvaćati da i drugi imaju prava i privilegije); povećava se sposobnost suradnje i zadovoljstvo u igri s vršnjacima, ali su česti i sukobi; uživa u aktivnostima u manjim skupinama; identificira se s djecom iste dobi i spola; pozitivna suradnja je najčešće u igrama manipulacije predmetima, motoričkim igrama i pri međusobnom oponašanju; često ispoljava agresivnost i proturječna emotivna stanja (npr. tvrdoglavost, popustljivost); ima jaku potrebu za imitacijom, posebno jednostavnih radnji odraslih; ima sposobnost odložene imitacije (oponaša osobe i situacije izvan neposrednog konteksta); sve je svjesnije osjećaja drugih; ispoljava sažaljenje, težnju da pomogne, utješi; razvija elementarne predodžbe o sebi (razlikuje sebe od drugih, prepoznaje svoj lik u ogledalu, umjesto vlastitog imena počinje upotrebljavati zamjenicu „ja“, teži samostalnosti, pokazuje ponos ako nešto napravi); češće riječima izražava osjećaje, naročito u simboličkoj igri; negativizam koji se javio u prethodnom razdoblju kao izraz težnje za samostalnošću u ovom se pojačava, da bi se u određenoj mjeri smanjio oko druge godine.


Dijete od 2 do 3 godine:
Strah od odvajanja i nepoznatih osoba smanjuje se oko druge godine, ali se ponovo javlja oko 2,5 godine; emocionalna vezanost pokazuje se u potrebi da odrasli bude prisutan, da prati ono što dijete radi; ljubomora je u ovoj dobi također oblik vezanosti; od druge godine dijete potpuno iz okoline izdvaja vlastito „ja“; ulazi u razdoblje uspostavljanja nezavisnosti i potvrđivanja svoga „ja“, ispoljava prkos, negativizam, često namjerno krši zabrane – sve ove pojave su normalne i poznate kao „kriza treće godine“; dijete nema postojan osjećaj krivnje, nego se on javlja na reakcije odrasle osobe (to se odnosi i na štetu nanesenu drugom djetetu); glavni mehanizam učenja izražavanja emocija je imitacija odraslih osoba; dijete ove dobi često odbija socijalne norme i zahtjeve odraslog; interakcije među djecom  su češće, premda i dalje usputne i kratkotrajne; voli djecu, ali se često prema njima ponaša kao da su predmet, gurne ih, udari; povremeno se javljaju prve suparničke interakcije; sukobi među djecom su najčešći zbog igračaka, određenog mjesta u sobi, želje za pridobivanjem simpatija odraslog, ljubomore.    

Last Updated on Friday, 21 January 2011 22:05
 


designed by Goran (© 2011)